U dvadesetim je ostala bez kose ali to je nije slomilo: Ovo je njena ispovest! - Kafoholicarke
Na kafi sa...,  Uz kafu

U dvadesetim je ostala bez kose ali to je nije slomilo: Ovo je njena ispovest!

Mama, supruga, karijerista i veliki borac. Neko bi rekao “žena zmaj”! Život je nije nimalo mazio ali iz svih borbi, ona je izašla kao veliki pobednik! Za Kafoholičarke.rs, otkriva svoju priču.

“Sara Bužleta, 28 godina, Pula. Što još a da vas zaintrigiram? Hmm… Mlada cura koja je ostala bez kose. Dovoljno? Uvijek imam ideju nekog kratkog predstavljanja koje će izazvati ‘šok’, pa ću kao ‘na prvu’ ostvariti želju da čitate dalje. No, pomirila sam se već da to jednostavno nije moj stil. Pa unaprijed, ako želite malo atipičnog i nesvakidašnjeg teksta, možda jednog intervjua koji se tiče ne baš lijepe strane života, one malo realnije i odraslije – eto, onda možete nastaviti čitati, jer će se baš takve teme ovuda protezati”, započela je Sara ovaj intervju.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

Kao vrlo mala devojčica, sa samo 6 godina, prvi put se srela sa alopecijom (vrstom ćelavosti). Kod nje je to, kako su joj rekli, imunološki problem.

“Prvi put kada se dogodilo roditelji su mislili da me je netko od djece počupao, jer se na glavici vidjela rupa bez kose u pravilnom obliku kruga. Kasnije se to javljalo opet, no, to ostatak kose prekrije, pogotovo kod curica. Ispratite to kao posljedicu nekakvog imunološkog pada, pa s vremenom tamo kosa ponovno naraste. Moji su se oko toga zaista zauzeli, no i dan danas, više od 20 godina kasnije to je područje i dalje neotkriveno, odnosno ne može se ispravno liječiti jer mu se ne znaju egzaktni uzroci”, pojašnjava nam Sara.

U najgorem periodu svog života, kada je pored svega imala i operaciju štitne žlezde, Sara je bila i u, kako ona to kaže, toksičnoj vezi.

“Za vrijeme i nakon operacije štitnjače sam bila u vezi koja nije bila za mene. Gušilo me je to. Gušilo me je najviše što je moj tadašnji partner za puno stvari, a tako i za moje zdravlje, zapravo krivio moj posao. Moji uži krug prijatelja i roditelji su uvijek bili divni, no… kako sam izašla na kraj s toksičnom vezom? Prekinula sam to. Smatram da se s takvim situacijama nitko ne treba nositi, no za opisati to stanje, odnos i sve bi definitivno trebali otvoriti temu loše veze i kako iz njih izaći‘. Javljam se kao kandidat za taj intervju, vjerujem da imam podosta iskustva za podijeliti. Za sad ću samo reći – ako ste u vezi s nekim samo jer ga žalite, u kojem god trenutku da to shvatite (ili si priznate) – pozdravite se s tom osobom čim prije“, priseća se ova mlada žena.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

5 koraka do sreće

Za mnogo stvari nije imala podršku partnera, ali se situacija sa kosom razvila tek kada je iz te veze izašla.

“Znate, opadanje kose može doći i kao zakasnjela reakcija nekog stresa kojeg ste proživjeli mjesecima unazad. Kad kažem stresa, ne mislim samo na posao. Stres je sve ono što nije uobičajeno čovjeku. Smrt bližnjeg, nesretna veza, otkaz… Ja sam dugo bila u vezi koja nije bila za mene, a nisam to vidjela. Odnosno, na neki svoj način sam se borila za tu vezu, izvlačila partnera iz njegovog negativnog kruga, a paralelno nisam dobila razumijevanje zauzvrat. I tako… paralelno moj je posao sam po sebi zahtjevan, ako sve to iskombinirate zajedno, na to dodate element vremena i gledate da se takva situacije proteže mjesecima. Eto, tijelo izreagira na emotivno nezadovoljstvo“, kaže nam Sara.

Ubrzo nakon raskida, stupila je u novu vezu i to sa muškarcem koga je poznavala od malih nogu. Ispostavilo se da je on gospodin pravi! Da li je to sudbina?

“Nisam pametna! Lagala bih vam kad bih rekla da je, no želim vjerovati u to. On je zaslužan, ponajprije, za to što mi je otvorio oči i pomogao da shvatim da to više nije ona Sara koju on poznaje, odnosno, da ta Sara nije išla na bolje, već se izgubila u tuzi. Pitao me najjednostavnije pitanje – kad si se zadnji put nasmijala?! Prvo sam se našla uvrijeđenom, jer što on kao moj prijatelj sebi daje za pravo da me pita o mojoj vezi – halo! No, putem doma, vozim se u autu i tužno, ali… nisam se mogla sjetiti kad sam se zadnji put nasmijala. Priznati si to nije bilo lako, ali nakon toga krenulo je na bolje, bar po pitanju otpuštanja emocija. No, kako se čovjek ukoči, prehladi, i sl. tek nakon perioda stresa, tako sam i ja… tek kad sam se opustila, uslijedio je show – odnosno, otpala mi je kosa u prvim trenucima sreće nakon dužeg perioda agonije, priseća se Sara.

On je devojci svog života priredio prosidbu iz bajke: Ovo je njihova priča

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

Na prvom zajedničkom pitovanju desilo se ono najgore, Sara je ostala bez većeg dela svoje kose.

“On je bio sve. Njegovo ponašanje je bilo… Znate, čovjek ne zna kako reagirati u tim situacijama. To nije nešto što ste prije proživjeli, pa znate kako se postaviti i što reći. To su situacije koje testiraju ljude. On je ispao ljudina. Tada smo već bili zajedno, na našem prvom odmoru. Na putu, dok sam se tuširala u hotelskoj sobi, spremajući se za popodnevnu šetnjicu, umjesto da iz kupaone izađem sređena, ja izlazim uplakana sa snopovima kose u rukama. Toliko sam jecala dok sam mu objasnila pozadinu i da to nikad nije bilo tako, već mali krugovi, ali njemu ništa nije bilo bitno. Samo da me umiri. Ja sam bila van sebe, a to još nije bio vrhunac, to se još dalo prekriti kosom.

Bilo mi je teško vidjeti se u ogledalo, bilo mi je teško tuširati se i osjetiti kako mi kosa bježi s glave, bilo mi je teško četkom proći po kosi jer bi na njoj ostajali snopovi dlaka. On je već tada bio moja druga polovica, reći mu to nije bilo teško, bilo je teško pokazati se takva, izaći takva pred njega, izaći ružna, ćelava, očerupana. A on uopće nije mario za kosu. Samo je gledao u moje uplakane oči”, priča nam Sara.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

Imala je potpunu podršku svog partnera u ovim teškim danima koji su je zadesili. Nije ni slutila da je to samo početak i da ono najgore tek dolazi.

“Tada je sve to krenulo, ali tada si nisam ni slutila da kreće još gore. Uvjeravali smo se da kad dođem doma da ću kog doktora, da ću krenuti s terapijama, da će krenuti na bolje i da ću do tada prekrivati rupe s ostatkom kose, sprejevima u boji za tjeme i sl. Bio je to udarac, ali ne kao onaj kada shvatiš da ti ne preostaje ništa nego nositi periku“, priseća se Sara i naglašava da tada o tome nije htela mnogo pričati ni sa njabližima.

“Sama sam htjela odlučivati koje terapije, kojim intenzitetom, kojom frekvencijom ponavljanja i pokušaja. Od njih mi je bilo dovoljno da ne pokušavaju pronaći ‘krivca’ za moju bolest, jer to ne postoji. Nije jedan krivac, nije jedan stres, nije jedna situacija. I to što ja mislim danas da su uzroci, ne mora biti točno. Moje biće tako osjeća, a možda sam si samo tom metodom da ‘okrivim nešto’ zapravo pomogla da otpustim tu bol što više nemam kosu”, kaže nam Sara i prisećase da je na početku, nedostatak kose prikrivala raznobojnim maramama.

“Zapravo marame su bile kul. Volim razne modne izričaje i većina ljudi oko mene je imalo dojam da ‘furam neki novi stil’. Još je to bilo za vrijeme ljeta, pa tim više – šarene marame su bile baš fora (na van, jer je meni glava na suncu i s to malo kose kuhala!), kaže Sara koja je nakon leta morala u potragu za perikom.

“Najiskrenije… Nisam imala opciju nego hodati ćelava. S alopecijom je problem što ni ćelav ne izgledaš ‘pristojno’. Želim reći, i potpuno obrijana glava izgleda bolesno, jer se točno vide rupe gdje nema kose. Krugovi kože, rozo, nema točkica od kose koja će narasti, dok na onim dijelovima gdje je bila kosa zapravo vidiš obrijanu glavu, sivkaste boje, bez obzira briješ li se britvicom ili nečim drugim. Nije mi bila opcija takva se pojavljivati na poslu, pred klijentima ili u najgorem slučaju pred nevinu dječicu”, priča nam Sara i otkriva da joj je kroz glavu prolazilo samo jedno.

Jedino čime sam se tješila je bilo to da se od ćelavosti ne umire. Ima puno gorih situacija od moje, kada si žene kupuju perike zbog raznoraznih kemoterapija i slično. Ja sam, na svu sreću, za takve situacije zdrav klijent kad kupujem periku. No, to je ono što sam si govorila dok sam periku stavljala, samo da ne zaplačem u salonu. Realno, nisam bila toliko jaka da me ta misao mogla stalno tješiti, puno sam puta plakala neumorno bez ikakve kontrole i nade da ću stati, kaže nam ova hrabra žena.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

Neprijatnih pogleda i situacija nije bilo ili ih se Sara jednostavno ne seća.

“Osoba sam koja voli zaboraviti ružne situacije, pa eto ne znam jel ih nije bilo, pa se ne mogu sjetiti, ili što, ali zapravo me nitko nije pitao ništa. Vjerujem da mnogi nisu ni shvatili da nosim periku, a oni koji jesu su morali biti dovoljno dugo uz mene, stoga ili nisu pitali iz respekta, ili su znali da ću im reći kada za to dođe vrijeme. Zaista sam kroz taj period vidjela koliko sam zapravo sretna – jer sam se kroz život okružila prekrasnim ljudima”, sa osmehom nam govori Sara.

Sa Sarom nas je spojio Instagram a onda smo otkirle i njen blog. Čitajući ga, došle smo do jednog zaključka: Ovu ženu život uopšte nije mazio a ona je ostala čvrsto na zemlji i nije skrenula sa puta.

“Odlučila sam raditi na sebi. Ok, floskula. Ali zaista, trudila sam se u raznim pogledima. Stavila sam si neke drugačije ciljeve pred sebe u odnosu na ono što su mi ciljevi nekad bili. Puno sam puta bila percipirana i kao bahata, hladna i nedostupna osoba – no to je bio odraz nekih drugih stvari koje su u mom životu vrebale i to sam htjela promijeniti. Ne ide to preko noći, ali ako nikad ne kreneš, nećeš tamo ni stići. Želim biti bolja osoba, želim biti u mogućnosti podariti iskren osmjeh, toplu ruku i pristojnu riječ. Ne želim da moja tuga, frustracija i nezadovoljstvo budu oličenje mog života.

Ne mogu reći da nemam lijep život. Imala sam i više nego što su mnogi mogli ikad poželjeti, no zaredalo se zaista ružnih situacija, ali na to sam gledala kao na nešto što sam dobila jer će me to učiniti boljom. Na poslu kad se dogodi nešto ružno i neočekivano s klijentom uvijek gledaš način kako da ti ‘spinaš’ i iskoristiš u najbolje svrhe – pa zašto to ne primijeniti i na sebe i svoj život. Ne mogu reći da je uspjelo, ali uspijeva. Svaki komentar, opaska ili pohvala na temu da se vidi da sam sretnija, mirnija ili pristupačnija – meni je pokazatelj da sam na dobrom putu.

Ipak, najveću ulogu je u tom smirivanju imala je moja čudnovata trudnoća kroz koju sam bila primorana ležati u krevetu, pa sam tako odmorila tijelo, ali i dušu. Puno sam razmišljala, čitala i određivala si novi smjer. I sad njime po malo koračam. Hvala na ovom pitanju, jer mi je i to jedan od pokazatelja da se vidi da nešto sa sobom ipak dobro radim”, zadovoljno odgovara Sara.

KAD SI MAMA MOŽEŠ SVE: Mlada Nikolina hrabro kreće u ostvarenje svojih snova

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

Sara je tri godine bila bez kose a za Kafoholicarke.rs otkriva kako je izgledalo njeno lečenje.

“Probala sam svašta. Od injekcija koje ti pucaju u glavu, pa od bolova koliko ti to reže kožu i riba iglom lubanju padaš u nesvijest, do razno raznih kemijskih preparata, seruma i šampona. Sve sam to prekinula. Od homeopatije, do kemijskih proizvoda. Sve. Neko vrijeme sam čak izbacila gluten iz prehrane. No, kako sam ostala u drugom stanju nisam htjela riskirati nekakve intolerancije na bebicu, pa sam nastavila jesti sve kao i prije – raznovrsno.

Sada, nakon što sam skoro 3 godine bila bez kose, mogu napokon reći da imam svoju kosu. Ok, nemam svu, ali moja je 80%, ostalih 20% je još prazno, ćelavo. Još ne raste, ali nadam se da će u neko budućnosti i to zacijeliti. Kosu perem Olivalovim čičkom, špricam tinkturom koju sama napravim i pri stiliziranju koristim samo profesionalne proizvode od Schwarzkopfa”, otkrila nam je Sara i naglasila da u svojoj borbi nikada nije posustala.

Bilo je momenata kada bi dušu isplakala, ridala bi koliko mi je bilo teško. Utjehu bi tražila u Njegovom zagrljaju. Bitnija su mi djela od riječi. On je bio tu i to je bilo dovoljno. Dok god je bilo tako i šutnja je bila dovoljna, jer on bi me vratio u život”, kaže ova pozitivna žena koja se nedavno ostvarila i u ulozi majke.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

“Djeca su lijek! U našem slučaju, koliko god da sam se napatila u trudnoći, koliko god stresa i briga prošli, od poroda kojeg sam opisala u detalje na blogu, sve je krenulo baš onako kako treba biti. Bebice su zahtjevne, nećemo se lagati – ali ono što pružaju zauzvrat je neprocjenjivo. Snaga je preskromna riječ za to opisati“, priča nam Sara koja uživa u ljubavi koju joj pružaju njena dva muškarca, muž i sin.

“Smijem se i sretna sam. Oni su sve. Ono što je najčarobnije je to da bez obzira na majčinstvo, zbog roditelja i mog dragog ipak imam vremena za sebe. To me upotpunjuje. I posao, ali i vrijeme kada stavim ‘mozak na pašu’, jer me to opusti, a vjerujte da opuštanje znači mnogo za zdravlje”, kroz osmeh na govori Sara.

Na svom Instagram profilu Sara je dostupna za ljude koji prolaze kroz sve ono kroz šta je ona prošla.

“Javljaju se ljudi s raznim pitanjima, ne samo na temu problema ćelavosti. Kao što kažem, volim kad su ljudi pristupačni, kad nemaju skrivenih namjera, kada koriste socijalne mreže za ono za što su zapravo izmišljene – da budemo u kontaktu! Želim biti oličenje onoga što volim i smatram ispravnim. Nekima pomaže odgovor na pitanje o putovanju, a nekima razumijevanje njihovih problema. Na temu ćelavosti se na žalost javljaju mnogi. I muškarci, iako ne bi nikad možda rekli. Nekad sam mislila da je samo nama ženama bitna ljepota, pogotovo kosa. No, vjerovali ili ne – mnoge se žene nose bolje nego muškarci s tim problemom.

Na žalost, rijetke su grupe potpore na ove teme, rijetko imate koga i pitati za savjet oko npr. perike, koje perike, cijene, održavanja, nošenja i sl. Rijetko će te netko i razumijeti u tome. Na taj se način povežemo. Otvorimo teme koje bole i pustimo to iz sebe. Podijelimo jedni s drugima te trenutke, izjadamo se i ne smeta nam, jer se razumijemo i dobro nam dođe da to izbacimo iz sebe. Na žalost, oni koji se tek počinju s time suočiti, njima je najteže. Imaju pitanja ne samo oko tehnikalija vezanih za periku, već i ona puno teža koja se vežu za emocije.

Ne znam koliko sam im od pomoći, to bi oni trebali reći. Ja znam da se svakome posvetim maksimalno, jer znam koliko je meni podrška u tim trenucima bila bitna. Uskoro imam u planu izbaciti i video na temu perika, pa možda educirati ljude kojima će to na žalost trebati. Nekada je sve to jako apstraktno i teško je pronaći informacije na tu temu, jer se i na internetu ne radi baš na podizanju svjesnosti o tom problemu. No, nije cilj da se čuje za to, koliko da se omoguće bolji materijali i edukacije na te teme”, kaže Sara koja je nedavno snimila video u kome se obratila influenserima sa pozivom da se saberu i shvate koja je njihova uloga na Instagramu.

Sara Bužleta
Foto: Privatna arhiva/Sara Bužleta

“Reakcije su bile fenomenalne od ispravnih ljudi. Eto. Vjerujem da je svatko tko je centriran u glavi shvatio poruku i jasno ju podijelio dalje. Mnogo se njih upravo pronašlo u tim videima, jer su više puta bili u tim situacijama da ih tzv. influenseri pozivaju na komunikaciju, a na istu ne odgovaraju. Osobno ne shvaćam tu metodu, no očito da im ide. Znate, vrijednosti su nam se promijenile, pa kad kažem ide – mislim da im raste broj pratitelja. Eh sad, diskutabilno je koliko je to dobro, obzirom da su nam izvrnute vrijednosti. Meni broj kao takav ništa ne znači, smatram to ispravnijim.

Želim reći… Meni je nakon tog videa broj pratitelja stao, no, iza brojke postoje mnoge druge stvari za ispratiti. Zapravo se izmijenila struktura pratitelja. Otišlo ih je puno – većinom profili ‘uvrijeđenih influensera’ koji su se osjetili možda prozvano. No, ako ste zaista poslušali video, vidjet ćete da nema optužbi, već samo pozivanje svih koji su se možda samo putem zaboravili i krenuli u krive vode, da se prisjete pravih vrijednosti.

Sve u svemu odaziv na video je bio jak, zaista je. Skupilo se toliko novih ljudi na profilu, no sad sam bar sigurna da je iza same brojke i kvalitetan profil, odnosno osoba s kojom želim biti u kontaktu. S nekima se čujem i na dnevnoj bazi i to mi je baš super! Očito da mi je video ukazao one koji ne dijele moje mišljenje, što mi je došlo kao super pomoć da filtriram kontakte koji još uvijek njeguju neke normalnije vrijednosti“, priča nam Sara koja ima reči podrške za sve kojima nekada u životu bude teško.

“Puno puta će se kroz život zaredati loše situacije, loši ljudi, pa i naši loši odabiri ili putevi. Puno puta ćemo i mi krivo reagirati, krive vrijednosti postaviti, ili ih pratiti. Bitno je da shvatimo da su to situacije, a ne konstanta. Dogoditi se može svakome, ne jednom, ali ima razlike između toga da se dogodilo i onoga da se to smatra pod normalno. To je razlika između dobrih i zlih ljudi. Svaka dobra osoba će htjeti prekinuti te životne situacije i loše odabire. Svaka će dobra osoba pronaći ispravan put i vrijednosti i dati si vremena za to. Svaka će dobra osoba kad-tad dobiti podršku i razumijevanje, jer svatko želi dobre osobe u svom životu, a ne zle i negativne“, zaključuje Sara.

Saru možete pratiti na njenom Instagram profilu koji je, kako kaže, refleksija nje. Od baby feed-a, do saveta vezano za kosu, lepotu,
kao i otkrivanje prelepih destinacija za putovanje. Pored toga, piše i blog na temu situacija koje je prošla i suza koje je prolila. Iza nje je i visokorizična trudnoća, pa je i tu priču prenela u celosti.

(Kafoholicarke.rs/T. Gojković)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *