Život u zemlji čudesa
Malo će ovo možda biti drugačiji putopis jer ja u zemlju sira, banaka i satova nisam stigla kao turist, nego kao auslender. Živim ovdje posljednjih godinu i pol dana i da vam kažem… sve ono što ste do sada vidjeli na razglednicama, kako Švicarska izgleda… pomnožite sa 1000000 i dobit ćete koliko je stvarno divna!
Ne pretjerujem. Svaki kubični metar ove zemlje je prekrasan. Nisam vidjela ništa ružno, niti neuredno, prljavo, neuređeno, razbacano. Osim tu i tamo u nekom zabačenim kutevima gradova, ali generalno- uređenost bi Švicarskoj trebala biti drugo ime.
I ne, nije ovdje savršen život, ja pričam o prirodi, o onome što imate za vidjeti ako dođete ovdje na godišnji, medeni mjesec ili nešto slično. O tome kako je živjeti ovdje, kada imaš adresu i trebaš posao, to je neka skroz druga tema. Koja nije baš toliko lijepa, kao pogledi s alpskih vrhova… a danas se držimo onog lijepog 🙂
Prvo mjesto koje sam posjetila i u kojemu sam živjela kada sam tek promijenila adresu s one zagrebačke, bila je planina Stoos. To je zapravo selo na planini koje se nalazi na 1,300 metara nadmorske visine.
Bajkovito, malo je reći. Do njega je moguće doći uspinjačom koja je najstrmija uspinjača na svijetu, tako da sam dolazak gore poprilično uzbudljiva vožnja! S druge strane planine, moguće je doći žičarom koju ne preporučujem ako imate strah od visine. Ja ju opisujem kao kutiju koja visi na sajli. 😀 I sad kada zamislite tu kutiju jedno 1,300 metara iznad tla, nije baš najugodnija vožnja.
Kada sam prvi puta koračala po Stoosu bila je jesen. Iako je ovo selo poznato skijalište i zimska sezona je ono što najviše ljudi privuče tu, meni je osobno puno draži Stoos bez snijega. Ali to je samo moje skromno mišljenje, jer nisam neki snjegoljubac. 🙂
Dok snijeg ne prekrije Stoos, imate osjećaj kao da ste upali na set snimanja filma Heidi! Doslovno. Pogled vam kradu planine u daljini i nevjerojatno zelena trava. Meni je sve izgledalo toliko šaroliko da sam imala osjećaj kao da je preko cijelog ovog mjesta prevučen neki Instagram filter. Jako, jako fotogenično mjesto! Zimi, kako sam napomenula sezona je skijanja, bordanja, sanjkanja… to također ima svoju čar, naročito za one koji vole zimske radosti.
Nakon dolaska na Stoos i prvog dojma mislila sam- to je to, ovo je sve toliko divno da me više ništa ne može baš tolikooo oduševiti. ALI, gadno sam se prevarila. Planinarenje Gratwanderweg (Stoos: Klingenstock –Stoos: Fronalpstock) koje je zapravo više planinska šetnja, ostavilo me bez riječi!
Trajanje šetnje je negdje 2- 3 sata, ovisno o tempu. Odlično je što ne morate biti u ne znam kakvoj formi da se odvažite na ovaj pothvat. Staza je lagana, s ponekim strmijim dijelovima koji su tek blagi izazov s obzirom na pogled koji vas prati cijelim putem. Od gore možete vidjeti više od 10 jezera u Švicarskoj i bezbroj alpskih vrhova u središnjoj Švicarskoj. Možete također putem sresti kravice i uživati u šarenilu alpskog cvijeća. Nekoliko sam puta išla na ovaj hiking, ali prvi dojam je bio poseban jer smo taj dan hodali iznad oblaka. Zbilja posebno iskustvo! Super je što na kraju puta (ako krećete od Klingestocka- Fronalpstocka) čeka vas Fronalpstock restoran u kojemu se možete nagraditi švicarskim specijalitetima i kavom s nevjerojatnim pogledom.
Info extra: u snježnim mjesecima nemojte doći na Stoos u najljepšim čizmicama i fancy jakni samo da budete lijepi na fotkama. Obucite se. Snijega zna biti i nekoliko metara. Više ćete uživati u svemu ako na sebi imate prikladnu odjeću i obuću koja vas neće izdati već pri prvim koracima. Govorim iz iskustva. 😉
Jedno od mjesta koje svakako vrijedi obići ako vas put nanese u Švicu, jesu Slapovi Rajne iliti Rheinfall. Ovo je najveći vodopad u Europi. Brojke kažu da je ukupna visina vodopada 23 metara, a najduži slap je dug 150 metara.
Mi smo ovo predivno mjesto posjetili u listopadu koji je te godine (2019.) bio iznenađujuće topao, za švicarske standarde. Pogodili smo najljepši mogući dan. Sunčan i uz tek toliko oblačića, taman za dobre fotke. 🙂
Slap izgleda uistinu veličanstveno! Glasan žubor vode osvještava o snazi prirode. Mjehurići, pjena i beskrajne duge koje se stvaraju na površini vode, odvode u neku drugu stvarnost. Ulaz do glavne platforme iznosi svega 5 švicarskih franaka, a djeci do 6 godina ulaz je besplatan. Za osobe s invaliditetom postoje dva dizala. Cijelo mjesto možete obići za sat vremena, a isto tako, možete se zadržati tamo i cijeli dan.
Info extra: ponesite si svoju hranu, sendviče ili što god. Ulaznica je svega nekoliko CHF, ali zato za cijenu jednog sendviča kojeg možete kupiti ondje pojedete dobar ručak negdje izvan kompleksa. Preporučujem odlazak radnim danom jer količina turista koji svraćaju vikendom zna dosta pokvariti dojam.
Lauterbrunnen je gradić koji mi je žao što nisam podsjetila kada smo tek doselili. Zašto? Jer je na Instagramu i Pinterestu iskakao iz paštete, a ja sam već previše lijepih stvari vidjela i onda kada je Lauterbrunnen došao na red, meni je bio- a ono… ok.
Stavila sam ga na ovu listu jer je i više nego ok, samo su moja očekivanja ovaj put bila previsoka i to zbog napucanih fotki s društvenih mreža. Da se razumijemo, ovo je divna, slatka mala dolina usred koje teče vodopad. Da, usred grada, izbija iz stijena, visok 297 metara.
Postoje stepenice kojima se moguće popeti u stijenu iza vodopada i uživati u panorami ovog slatkog mjestašca. Smatra se centrom Jungfrau regije i od njega, vrlo je praktično i lako posjetiti popularna mjesta u blizini. Mi nismo imali dovoljno vremena za obilazak svega, ali smo se taj dan odlučili i za Harder Kulm– vidikovac na 1321 metra nadmorske visine.
10 minuta vožnje žičarom i eto vas- na planinskom vrhu s predivnim pogledom! Na vrhu se nalazi i restoran koji je popularna lokacija za vjenčanja i razne evente. Mi smo došli turistički, prošetali šumom, nabacili par fotkica i proveli opušteni dan u prirodi.
Moj dojam je bio dosta sličan onom na Stoosu. To su ti švicarski pogledi koji ostavljaju bez daha, baš svaki put. Ali ako imate tjedan dana ili manje za provesti svoje vrijeme ovdje, onda mudro izaberite jedan on ova dva… ili neki treći! 😉 Jer ima tu još puno toga za vidjeti, uz planinske panorame.
Npr. Aare Gorge iliti Aareschlucht iliti šetnja kroz pećine s najljepšim mogućim pogledom ikad! Moj muž je veliki fan Lord of the Ringsa pa mi se odlazak na ovo mjesto činio kao odličan rođendanski poklon… i bio je!
Naravno da sam ja to zamislila kao pomalo dosadnu šetnju kroz neke vlažne pećine u kojima se smrzavam i kaplje mi voda po glavi, a onda sam opet ostala osupnuta onim što nas je tamo dočekalo!
Da, djelomično šećeš kroz pećine, ali ti biraš želiš li ići kroz njih ili šetnjicom koji je sagrađena odmah uz njih, s vanjske strane i gledati predivne vodene tokove i visoke planine ispred sebe.
Toliko sam bila fascinirana ovim mjestom da sam imala osjećaj kako sam sebi poklonila ovaj izlet više nego mužu. 😀 Srećom, i njemu se svidjelo!
Posjetili smo još jedne pećine, Pećine Svetog Beatusa iliti St. Beatus-Höhlen koje nas nakon prethodno opisanih nisu toliko oduševile jer nemaju vanjsku šetnjicu. Kada smo to tako iskomentirali, shvatili smo da nas je švicarska sa svojom preprepredivnom ponudom malo razmazila.
Prema legendi, u 6.st. u ovim je pećinama živio zmaj! 🙂 Nismo ga sreli, ali smo proveli super dan u otkrivanju stalaktita i stalagmita.
Uz pećine i planinske vrhove, Švicarska je poznata po drevnim građevinama, crkvama i dvorcima.
Iako dvorci nisu moj prvi izbor jedan smo se dan odlučili na posjet dvorcu Gruyere. Uvijek radije biram prirodu i šetnje + Gruyeres je ujedno i poznati švicarski (smrdljivi) sir pa me cijela ideja posjeta ovom mjestu nije baš privlačila. ALI, još jednom sam shvatila da u Švicarskoj stvarno ne treba imati predrasude pri posjetu bilo kojeg mjesta, već treba jednostavno otići i oduševiti se. 😀
Dakleeee… ovaj dvorac je zapravo ulazak u maleni grad koji izgleda kao da si uletio na set snimanja neke srednjovjekovne serije. Tko je gledao Poldark, razumjet će moju uživljenost ovim mjestašcem! 😀 Ovo je mjesto pripadalo grofovima Gruyeres, po kojima je, logično, onda sve ostalo dobilo ime. I grad i dvorac i sir!
Sir mi je i dalje bljak, ali tko voli- nek’ izvoli. Unutar dvorca postoji nekoliko hotela i restorana u kojemu možete pojesti tradicionalni švicarski Raclette ili Fondue. Sretno s tim! 😉
Vikend u Port de Cully-u bio je ujedno i jedan od najljepših vikenda koje sam provela u Švicarskoj. Išla sam s dvije prijateljice, jedna je Amerikanka, druga Švicarka…cijeli vikend bio je prekrasan pa ne znam je li ovaj dojam pristran ili je ovo stvarno jedno od onih mjesta iz bajke. Fotke će vam pomoći da odlučite! 😉
Cully se nalazi u francuskom govornom području Švicarske. U blizini je Geneva, koju nismo posjetile jer smo sutradan otišle u Francusku koja je samo oko 2 sata udaljena… no to je neka druga priča. 😀
Trenutak koji mi se ovdje najviše urezao u sjećanje je pogled s magistrale. Kada smo vidjele ogrooooomno Genevsko jezero koje izgleda kao ocean, iz kojeg izviru planine sa svih strana, a ispod tebe su vinogradi savršeno poredani, doslovno kao da su ih sadili osobe koje imaju OCD, krenule smo vrištati! Doslovno, od te ljepote koja nas je tamo zapljusnula, gotovo smo pale u trans! 😀
Spustile smo se s magistrale do svog Hotela koji je smješten tik uz jezero. Soba s pogledom na jezero bila je lutrija u cijeloj ovoj priči.
Ovdje možete probati preukusna domaća vina iz tih savršeno poredanih vinograda, po tome je ovo područje i najpopularnije.
Ono što nam je pokvarilo dojam je to da SVI pričaju francuski i jedva natucaju engleski ili njemački, koji je jedan od službenih jezika Švicarske. Kada kažem SVI, to se odnosi i na ugostiteljske djelatnike koji rade u poprilično turističkom mjestu.
Ipak, bez obzira na neljubazno osoblje, bio je to divan vikend.
Od Švicarskih gradova, favoriziram Basel i Zurich. Imaju tu neku razigranu vibru i okruženi su vodom (jezerima i rijekama) pa im to daje na posebnosti.
Od manjih mjesta izdvojila bih Brunnen (kanton Schwyz), Pfäffikon (kanton Zurich), Rapperswil (kanton St. Gallen), Schaffhausen (kanton Schaffhausen).
U ovih godinu i pol dana još smo dosta toga obišli, ali pokušala sam izdvojiti ono što stvarno vjerujem da vrijedi vašeg vremena i novca. Ima tu još puno toga. Divnog i neistraženog. Ali o tom, po tom. Javim ako otkrijem još neko skriveno blago, a do tada, budite mi dobro kafoholičarke! 😉
(Kafoholicarke.rs/ Kristina Čorak)
Pročitajte još zanimljivih putopisa naših kafoholičarki:
Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo Il’ se mome srcu učinilo?
